POJAM OSOBNOG PODATKA U TUMAČENJU SUDA EUROPSKE UNIJE

U radu se istražuje evolucija pojma osobnih podataka u kontekstu pseudonimizacije kroz analizu recentne sudske prakse i regulatornih smjernica. Središnji dio rada fokusiran je na presudu Suda Europske Unije u predmetu EDPS protiv SRB, kojom se potvrđuje kontinuitet relativnog poimanja pojma osobnog podatka u kontekstu provođenja postupka pseudonimizacije osobnih podataka. Hoće li se određeni podatak smatrati osobnim ovisi, tako, o tome tko podatak obrađuje i raspolaže li i kojim dodatnim informacijama. Prema takvom shvaćanju, pseudonimizirani podaci za primatelja postaju anonimni ako on nema razumno vjerojatan način da pristupi informacijama potrebitim za ponovnu identifikaciju ispitanika. Nadalje, rad identificira značajno doktrinarno razmimoilaženje između fleksibilnijeg, relativnog tumačenja Suda EU i objektivnog pristupa sadržanog u Smjernicama EDPB-a 01/2025. Zaključuje se kako postojeća neusklađenost stvara pravnu nesigurnost, što subjekte obrade podataka može potaknuti na primjenu defenzivnih i konzervativnih strategija zaštite. Unatoč navedenim izazovima, u radu se afirmira teza da je uvođenje kontekstualnog kriterija nužno za očuvanje operativnosti postojećeg pravnog okvira zaštite pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u uvjetima intenzivne digitalne transformacije. Stoga je recentna praksa Suda EU u pogledu definiranja pojma osobnog podatka od važnosti za hrvatsku sudsku praksu i djelovanje nadležnih nacionalnih tijela, jer jača pravnu sigurnost unutar domaćeg institucionalnog okvira. Ključne riječi: osobni podatak, predmet EDPS protiv SRB, pseudonimizacija, Sud Europske Unije, Uredba (EU) 2016/679